Zašto se štakori nikad ne smiju držati pojedinačno?

Štakori žive u prirodi u velikim grupama. Kada se drže kao ljubimci uvijek trebaju svoju vrstu kako bi se mazili, spavali zajedno, međusobno se čistili, igrali, skakali i komunicirali na ultrazvučnoj frekvenciji. Samo grupa pruža životinji sigurnost. Zajedno istražuju svoju okolinu. Tko je jednom doživio štakorsko grupno istraživanje stana - uvijek najhrabriji naprijed, a ostali za njime i međusobno se ohrabruju za ludosti, taj nikada više neće držati štakore pojedinačno.

Stoga se morate već unaprijed odlučiti za najmanje 2, najbolje 3 ili 4 štakora. Pojedinačno držanje može samo biti kompromisno, npr. kod bolesti ili upravo kastriranih štakora. Pojedinačno držanje ne smije nikad trajati dugo i morate se štakoru naročito puno posvetiti! Štakori su socijalne životinje koje žive u skupinama i ne smije ih se nikada držati pojedinačno. Pojedinačno držani štakori neće biti ništa pitomiji od štakora u grupi, upravo naprotiv, duševno pate i mogu iz nesigurnosti ugristi.

Koje kombinacije su poželjne?

Grupe mužjaka, grupe ženki ili miješane grupe (sa kastriranim i/ili steriliziranim individuama) mogu se bez problema držati. Smatra se da ženke naginju gradnji gnijezda i stoga više glodaju i uništavaju, te da su nepredvidljivije od mužjaka. Isto se tako smatra da mužjaci imaju jači miris, ali su mirniji i staloženiji. Možda se tu i tamo te karakteristike i poklope, ali karakter životinja ne ovisi samo o njihovom spolu, i mužjaci mogu između ostalog puno uništavati, a ženke mogu biti mirne i smirene.
Mješano držanje grupa je samo onda dozvoljene kada su mužjaci kastrirani i/ili ženke sterilizirane. Ženke štakora su svaka 4-5 dana u estrusu. Pri jednoj skotnosti koja traje cca 21 dan mogu znači u prosjeku svaka 3-4 tjedna imati 14 mladih! Vrlo je neodgovorno samo iz radoznalosti producirati legla, jer ima dovoljno štakora koji traže dom.

Postoje li argumenti za pojedinačno držanje štakora?

Razlozi koje nažalost još uvijek od mnogih ljudi kao razlog pojedinačnog držanja, čujemo su:

Je li jedan štakor sretan jer trči za čovjekom?

NE! on je usamljen i traži društvo, ovisi o ljudima jer nema drugog štakora.

Je li sretan sa svojim vlasnikom jer se daje od njega maziti?

NE! Štakori su vrlo društvene životinje koje se međusobno čiste i maze. Kada drugog štakora nema u blizini, onda se okrenu ljudima kako bi dobili pažnju koju trebaju. Ali, čovjek ne može čistiti krzno štakoru onako kako bi to drugi štakor mogao, čovjek se ne može sklupčati uz štakora na kraju dugoga dana u kavezu...čovjek ne može nikada zamijeniti društvo iste vrste!

Štakor je sretan jer tako dugo živi?

NE! I ljudi prežive u samici dugo, i mogu čak i doživjeti duboku starost. Kod kažnjavanja ljudi je samica omiljen način kazne. Što su naši ljubimci napravili da ih tako osuđujemo???
Kako dakle čovjek može prepoznati da je njegova životinjica sretna? Jer je još živa? I ljudi dugo prežive u samicama...

Moj štakor nije usamljen, ja se često s njime igram.

Zamislite si da živite na jednom usamljenom otoku i imate samo štakora kao društvo, biste ste li rekli da niste usamljeni?

Štakori razgovaraju sa pripadnicima iste vrste, pritom se glasaju i u predjelu ultrazvuka, te govorom tijela. Koji čovjek razumije (ili uopće čuje) te glasove? Štakori imaju vrlo složeni način ponašanja kojim se sporazumijevaju; ni jedan čovjek to ne može ponoviti, ili njuškate svog štakora po licu i gurkate ga nosom?

Noću idu ljudi spavati - štakor sjedi sam u kavezu.

Štakori u čoporu pričaju jedni s drugima cijeli dan, paze jedni na druge, jure se i osjećaju se samo onda sigurnima kada su drugi štakori u blizini - jedan usamljeni štakor nema sigurnost niti dinamiku u životu - živi za onih par minuta ili sati kada se njegov vlasnik sa njime igra, ali, koliko dugo to može potrajati? Cijelo ostalo vrijeme je usamljen u svom kavezu jer njegov vlasnik nema vremena za njega.

Združivanje štakora često nije jednostavno, traje neko vrijeme. Niti vi kao čovjek ne bi samo tako lako pustili nekoga da se k vama useli, jer vam je stanodavac nekoga poslao, zar ne? Često se jednostavno dva štakora stave zajedno u kavez. To ne može dobro proći, jer jedan štakor uljeza napadne pa čak i ubije. Kavez je njihov teritorij i taj teritorij moraju braniti od nepoznatih uljeza. Ali to ne znači da se štakori principijelno sa drugima ne slažu - pritom je potrebno pridržavati se nekih pravila, a savjeti se mogu ovdje pročitati: kako združiti štakore. Ako se pridržavate tih pravila onda će se štakori jedan sa drugime prije ili poslije složiti i nakon uspješnog združivanja je jednostavno prekrasno promatrati kako se međusobno maze.

Neopravdani izgovori za držanje pojedinačnog štakora:

Moj štakor je već dugo sam i neće se naviknuti na druge

Svejedno koliko životinja već dugo sama živi, uvijek se može družiti sa drugima. Naravno da u tom slučaju združivanje traje nešto duže, jer moraju iz početka učiti pravila grupe, a nekim to štakorima pada teže nego drugima. U svakom slučaju štakori držani sami, u društvu "živnu" budu živahniji, veseliji i slože se sa ostalim štakorima.

Nemam mjesta za 2 štakora

Dva štakora trebaju jednako tako (puno) prostora kao i jedan. Kavez ne smije biti manji od 80 širine, 50 duljine i 80 visine. Tko nema mjesta za toliki kavez, morao bi za ljubav životinje potražiti joj novi dom. Dva štakora jedva da trebaju više hrane ili stelje. Troškovi za svježu hranu i suhi miks su oko 15-20 kn na tjedan. Troškovi stelje ostaju isti - kavez ne treba češće čistiti nego kada imate jednog štakora. Jedan štakor ne iziskuje visoke troškove, a kod dva ili više štakora, je hrana u većem pakiranju još i jeftinija.

Dva štakora znače više posla

Kavez morate svejedno barem jednom na tjedan očistiti - svejedno koliko je štakora u njemu. Miris koji se stvara i kad imate samo jednog štakora je isto tako jak kao i kod dva štakora. Ni za ostalo vam ne treba više vremena, jer kada hranite jednoga, hraniti ćete istovremeno i drugoga.

Ja bi da moj štakor ostane pitom

Koja sebična želja! Ljubimac vam mora biti potpuno na milost i nemilost kako bi se vi mogli sa njime igrati? Da li zaista smatrate da je dobro da se jedno biće toliko veže na vas jer mu ne pružate izbora? Ne bi li bilo ljepše da vam prilazi sam po sebi jer u vama vidi svojeg prijatelja, a ne zato jer od usamljenosti ne zna ni sam kamo bi?

Da, pojedinačno držani štakori su ponekad ovisniji, to se ne da zanijekati. Ali i štakori u grupi se pripitome i budu ovisni, a kad je štakor pitom, ostane pitom i ako više ne živi sam. Možda nije više toliko fiksiran na vlasnika, ali zauzvrat može čovjek promatrati njihovo prirodno ponašanje i komunikaciju sa istom vrstom - a to je puno zabavnije nego jedan ljubimac, koji sam u kavezu sjedi i daje osjećaj da se morate s njime baviti i kada nemate vremena. Kod štakora u grupi se uvijek nešto zbiva, oni se igraju, trče jedan za drugim, maze se, svade oko hrane - promatranje grupe štakora je svakako zanimljivije od televizije!

Neki štakori se uopće ne daju pripitomiti, i samo sjede preplašeni, ako nemaju društvo drugih štakora. Štakori si pružaju sigurnost i upravo plašljive jedinke će u grupi biti sigurnije i pitomije, kada im ostali pruže sigurnost i podršku.

Za vlasnika ima držanje više štakora samo prednosti: slobodno ih ponekad možete ostaviti i same - da li to možete kada znate da vaš ljubimac sjedi sam u kavezu i samo čeka da se vi vratite, dok ste sa svojim prijateljima ili na poslu, ili trenutno nemate vremena ili volje se sa njime baviti?

Zaključak

Nema izgovora za pojedinačno držanje štakora. Postoje samo izmišljeni razlozi koji su egoistični i samo za čovjeka ugodni. Tko misli na štakora, neće ga nikada držati samog, jer životinja treba prijatelja koji će je razumijeti.

Jedna usamljena životinja "živi" samo par trenutaka na dan koje njegov vlasnik može za nju odvojiti. Jedan štakor u grupi "živi" uvijek!